Prošlo je više od dve godine od kada sam napustio teritoriju Kosova. No razlog mog oglašavanje preko bloga nije objašnjavanje uzročno posledičnih veza mog napuštanja, već da posle početka sprovođenja "Briselskog sporazuma", ukažem na istoriski sled "paralelnih intitucija" na prostorima Gore.
Dosadašnje moje ne oglašavanje ima samo jedan razlog, a to je da nisam želeo, u poslednjem periodu, da učestvujem u kreiranju političkih procesa i da na taj način učestvujem u kreiranju budučnosti ljudi na prostorima Gore, sa jedne ove distance. Kao i da nekom pomažem ili pak odmažem u procesima koji predstoje na Gori. Funkcionisanje paralelnih institucija, barem u onom obliku koje su do 3 novembra postojale, se privodi "kraju" te je još jedan razlog da svojim pisanjem, pokušam da opišem njihov istoriski sled događaja jer sam bio jedan od učesnika koji je funkcionisao u sklopu samih ali i svojim aktivnostima nastojio da dam doprinos u cilju ostvarivanja pune prirode njihovog postojanja a to je pružanje usluge građanima, barem onima koju su ih koristili a time i ukazivali ne postojanje potreba da one postoje i funkcionišu. Ovim pisanjem ne želim da ukažem da ne postoji potreba za kosovskim institucijama i njihov način odgovora na zahteve građana.
S` obzirom da sam bio direktni učesnik jednih i indirektni učesnik drugih tokom 12 godine rada i života na prostorima Gore želim da iznesem svoj stav o dešavanjima oko postojanja institucija na prostorima Gore.
Pored svih aktivnosti o kojima smo ranije pisali povodom humanitarne akcije u Tanzaniji, vreme je da se osvrnemo na suštinu ove plemenite akcije a to je klanje kurbana i podela kurbanskog mesa najugroženijima u Dar es Salaamu.
"Svedok" u selu Mlike u opštini Gora, na krajnjem jugu KiM, na granici sa Albanijom
Piše: Dragoljub Gajević
Iako je Srbija, kako se čini, odustala od odbrane položaja građana koji su joj lojani na Kosovu i Metohiji, prepustivši ih vlastima u Prištini, ima onih koji su i dalje odani našoj državi, a pri tom nije reč samo o Srbima.
Reč je o Gorancima, žiteljima opštine Gora, koji, uprkos svim pretnjama i pritiscima, žele da ostanu pod okriljem obrazovnog, zdravstvenog, socijalnog i sveukupnog državnog sistema Srbije.
Za vreme boravka u Dar es Salaamu u dva navrata smo obišli sirotište Mwandaliwa. U ovom sirotištu boravi 92-oje dece, muških i ženskih starosti od 6 meseci do 16 godina. Sva deca su deca od roditelja muslimana.
Restelica je jedno od najviših, a i najvećih sela u Gori. Leži u izvorišnom delu Resteličke Reke oko 1400m nadmorske visine.
13 oktobar, rana zora i dolazak u Dar es Saalam. Još na početku videvši stanje aerodroma jasno je u kakvom je stanju ekonomija i infrastruktura u Tanzaniji ali doček tamošnjih ljudi, njihova nasmejana lica i reči dobrodošlice pokazuju gostoljubivost i ljubav koju osećaju prema drugima.
Poštovani čitaoci za vas smo pripremili još jedan tekst o goranskim izvalama. Međutim kako bi vam u potpunosti dočarali, tekst je napisan na izvornom Goranskom jeziku, tako da se izvinjavamo svim onim čitaocima koji ne razumeju naš jezik. Takođe ovim tekstom nikog nismo hteli da uvredimo, namera nam je bila da vas malo oraspoložimo. Za sve neprijatnosti izazvane ovim tekstom, unapred se izvinjavamo.
Gldenao iz daljine, ovo selo ima izgled lastinog gnezda, vezano za strmi otsek. Zlipotok se kao potok pominje u Arhanđelskoj hrisovulji.
Leto 2013. godine je prošlo, svih 19 sela u Gori bila su prepuna pesme,igre, radosti i veselja. Kako i ne bi kada su u velikom broju kao i do sada stigli naši ljudi koji rade širom Evrope i jedva su čekali da se vrate u svoj dom. Proslave i svadbe su trajale danima, baš kao i dobro raspoloženje. Seoske ulice su bile prepune automobila, a mogli su se čuti i glasovi mlade dece koja govore, pored maternjeg jezika i srpski, nemački , francuski... Svi su bili raspoloženi i svi su se trudili, da nešto proslave.
Kruševo je u dolinskom proširenju, tamo gde U Resteličku Reku utiče Zlipotok. Jedan deo naselja je po obodu rečne nanosne ravni. Selo je pre 1912 godine imalo 100 domova, da bi posle 30-ak godina ostalo samo 30 kuća, jer su se skoro svi njegovi stanovnici iselili u Tursku.
Nedavno smo objavili teskt sa naslovom (NE) POZNATI FUDBALERI IZ GORE u kome smo između ostalih mladih talentovanih momaka spomenilu i Denisa Ahmetovića.
Po geografskom položaju Vraništa je sedište Gore, u njemu je za vreme turske vladavine bila sreska ispostava, a posle oslobođenja 1912. godine proglašena je za sresko mesto. Vranište je ostalo kao takvo sve dok nije jedan deo ove župe pripao Albaniji, posle Prvog svetskog rata. Pošto je tada postala granično mesto, srez se preselio u Dragaš.
Ovih dana bilo je dosta reči o političkim dešavanjima u Gori, tačnije o izborima koji će se 3.Novembra održati na Kosovu, koji su svakako vrlo bitni za Goru i Gorance. Objavljujući ovaj članak o maldim fudbalerima iz Gore, za cilj smo imali skretanje pažnje sa dosadašnjih političkih dešavanja. Odlučili smo se za ovu petorku, a ukoliko vi dragi čitaoci smatrate da smo izostavili nekog ko zaslužuje da se nađe ovde slobodno nam sugerišite.
Engleksi mediji prenose da je fudbaler podgoričke Budućnosti Deni Hočko poreklom iz Globočice u Gori na Kosovu blizu prelazka na "Enfild Roud".
MLIKE
Selo
leži u dolini Brodske Reke, tamo gde ona izlazi iz tesnaca u ravan, tu se stiču
još dva vilovita potoka. Na ovim planinama je današnje naselje. Jedan deo,
sela, Dančina Mahala, bio je na desnoj strani Brodske Reke, pa ga je zatrpala
bujica. Mlike je po predanju bila varošica, čiji su stanovnici poreklom iz
Sirije.
Iako odavno nije bilo reči o istoriji gore,javljamo vam se sa nastavkom članka koji smo za vas specijalno pripremili. Reč je o periodu pre rata 99 god i njegovim posledicam na Goru i Gorance, kako je sve počelo i kako sve nažalost jos uvek traje.
Radeša je staro selo, pominje se u hrisovulji Sv. Arhangela Gavrila i Mihaila. Iz nekih naziva koji su očuvani do danas, kao Kurilovac, Štedim, Garčica, Velja Reka, vidi se da je srednjovekovna Radeša zahvatala znatno prostraniji atar prema severozapadu.
Dragaš je danas sedište Gore. Prostire se po fluvioglacijalnoj terasi između Radeške i Grljeve ( Leštanske reke). Sastoji se iz dva dela: sela i varošice, koji su jedno uz drugo.
Nažalost, mnogo Goranaca se danas suočava sa propalim brakovima ili su na putu ka razvodu i njegovim posledicama. S' obzirom na to da su ovakve pojave sve češće mi smo pokušali da pronađemo probleme koji do njih dovode i eventualna rešenja za iste.
U ove mubarek Ramazanske dane u Gori nam stiže jedno duhovno osveženje inicirano od grupe Goranaca iz dijaspore povodom dolazećeg Ramazan Bajrama, u četvrtak 08. avgusta ove godine.
Ukratko šta smo, ko smo i kakav je naš položaj danas. Da podsetimo sebe i upoznamo druge sa našim občiajima i kulturom.
Među manjinama na Kosovu u najtežem položaju su Goranci, zasad (ne)priznata etnička manjina koja živi na tromeđi Kosova, Albanije i Makedonije. Procjenjuje se da je Goranaca 40.000, od toga između 6.000 i 7.000 živi na Kosovu, na području nekadašnje opštine Gora
Jezik je žilava stvar i ne da se lako promeniti. Osim toga, južnoslovenski jezici su dosta bliski i ponekad su razlike veće unutar jednog jezika nego što su između različitih jezika. U samoj Gori postoji znatna razlika u govoru pojedinih sela. Brodski govorni tip se znatno razlikuje od dološkog i resteličkog tipa. Znam da je naš govor prebogat turcizmima i drugim varvarizmima. O romanskom uticaju pisao smo ranije.
Projekat GOS je radila Srpska akademija nauka počev od 1992. godine. Urađene su stotine stranica teksta sa jasnim ciljem koji nije sakrivan. U knjizi 40/II koja ima gotovo šest stotina stranica je sve otvoreno. Namere su naglašene: "Imajući sve to u vidu, smatramo da je krajnje vreme za ozvaničenje goranske etničke grupe kao zvanično priznate etnonacionalne i etnokulturne kategorije, čime se goranska etnička grupa, bez obzira na sva dosadašnja izjašnjavanja, dovodi na nivo primarne identifikacione zajednice... (str. 46)
Period posle 1948. godine je bio veoma težak i u kosovoskom delu Gore. Nastupa vreme otkupa i traženja oružja od stanovništva. Tih nekoliko godina ljudi su ponovo preživeli glad. Na popisu koji je održan 1948. godine Gorski srez koji obuhvata i Goru i Opolje ima ukupno 20.140 stanovnika. Od toga su 12.048 kao Albanci, 6.697 neopredeljeni i muslimani, 1.393 kao Srbi i Crnogorci.
Goranci |
Nikada se neće saznati koliko je ljudi stradalo zbog gladi i zuluma koji su činjeni sa svih strana. Pološkom kotlinom su tumarale izgladnele gomile ljudi tražeci spas i izbavljenje. Po zulumu su sada zapamćeni Bugari i haramije (pljackaši) koji su vršili strašne zločine. Ljudi su prodavali sve što su imali ne bi li nekako preživeli. Prodavali su nakit, posteljinu, stoku. Mnogi koji su se spustili u Tetovo, nikada se više nisu vratili. Produžili su put prema Turskoj.
Poštovani posetioci našeg skromnog sajta, za vas smo pripremili par goranskih izvala, koje su uobičajne kod naših sunarodnika.. Pre svega želimo da naglasimo da ovim postom nismo nikog hteli da uvredimo, sva imena koja se ovde spominju su izmišljena.... Nadamo se da smo vas bar na trnutak nasmejali...
Dejkečka nošnja-ORO |
Velike padine Šar planine prostiru se duž južnog dela Kosova. Deo planine po imenu Gora naseljen je istoimenim narodom, Gorancima. Neki od njih kažu da su se naselili tu pre više od 900 godina.
Goranci imaju sopstveni jezik, iako samo u govornom obliku. Imaju sopstvenu jedinstvenu tradiciju i kulturu. Goranska tradicionalna tkana nošnja je pažljivo pravljeni umetnički rad, za kojim, međutim, potražnja opada jer se vremena menjaju.
Prvi balkanski rat je započeo 8. oktobra 1912. godine napadom Crne Gore prema Skadru. Srbija i Bugarska su objavile rat Turskoj 17., a Grčka 18. oktobra 1912. godine. Odlučujuća bitka je bila 23-24. oktobra 1912. godine kod Kumanova. Turska je doživela poraz na svim bojištima i prinuđena je na pregovore. Ugovor o miru je potpisan 30. maja 1913. godine u Londonu. Turska je ustupila svu teritoriju zapadno od linije Enos-Midija, a Albanija je formirana kao samostalna.
U jesen 1912. godine Goru zaposeda srpska vojska. Mnogi sa zebnjom i strahom doživljavaju promene. Igrom sudbine Gora se našla na poprištu oružanih sukoba koji su se vodili na liniji uspostavljanja granice izmedu Srbije i Albanije. Srpska vojska je vršila represalije prema albanskim pobunjenicima tokom uspostavljanja granice, ali ne samo prema njima vec i prema civilnom stanovništvu. O tome je sa ogorčenjem pisao Dimitrije Tucović u svojoj brošuri Srbija i Albanija - kritika zavojevačke politike srpske buržoazije. Bogumil Hrabak navodi reci jednog srpskog oficira iz 10. puka da su "još za vreme proterivanja diverzanata, arbanaška sela u Opolju bila izložena represalijama zbog ucešca toga življa u borbama protiv srpskih jedinica".
U XX veku žitelji Gore ulaze kao deo Otomanske Turske ne sluteći šta ih sve očekuje u godinama koje dolaze. Većina stanovnika je orjentisana na stočarstvo, pre svega, na nomadsko ovčarstvo, jer Šar planina pruža izvanredne mogućnosti za letnju ispašu.
Šar Planina |
Gora, Opolje
i Dragaš su imena sa posebnim značenjima i karakteristikama, ali u geografskom
smislu čine jedinstvenu celinu i podrazumevaju planinsku oblast na krajnjem
jugu Kosova– područje između Šar planine i Koritnika. Najbliži susedi su im
Makedonija na jugoistoku i Albanija na zapadu, sa kojima njihova planinska sela
i fizički graniče.
Zato što poštuju tradiciju. U beogradskoj poslastičarnici "Pelivan" sladoled, kolači i boza se već 162. godine prave po istom receptu.
Torbeš,jedan je od naziva za Bogumile, pored već poznatih - Babuni, Katari, Albižani, Kududeri (postoji toponim Kuduđer kod Šištevca). Bogumili su posebno proganjani tokom XII i XIII veka i u bugarskoj i u srpskoj državi.
Najveći masakr je izvršen u Restelici gde je ubijeno 13 meštana (i danas o tome svedoče mezarluci Javori), u Kruševu je ubijeno 9 članova porodice Mula Arifa među kojima i dvoje dece od po nekoliko godina. Kasnije se, 1959. godine, kompletna porodica Gazi (sin i unuci Mula Arifa) iselila u Tursku gde i danas živi. U Brodu je na mestu Zdražejec, takođe, izvršen masakr i ubijeno desetak meštana.
Najveći masakr je izvršen u Restelici gde je ubijeno 13 meštana (i danas o tome svedoče mezarluci Javori), u Kruševu je ubijeno 9 članova porodice Mula Arifa među kojima i dvoje dece od po nekoliko godina. Kasnije se, 1959. godine, kompletna porodica Gazi (sin i unuci Mula Arifa) iselila u Tursku gde i danas živi. U Brodu je na mestu Zdražejec, takođe, izvršen masakr i ubijeno desetak meštana.
Mnogi naši ljudi često postavljaju pitanje i traže odgovor o poreklu stanovnika Gore. Ovo pitanje postavljaju obični ljudi ali i intelektualci (ili oni koji se tako osećaju). Nikada ne dajemo kratak odgovor, jer takvog odgovora i nema. Uvek pokušavamo da postavimo u istorijske okvire, da ukažemo na balkansku istorijsku maglu. Jer na ovim je prostorima dolazilo do velikih pomeranja stanovništva. Mnogi su narodi vremenom nestali. Ostali su samo tragovi u toponimiji ili samo u istorijskom sećanju. U svakom narodu na ovim prostorima ima više slojeva i razlicitih etničkih naslaga i nigde stvari nisu sasvim jasne. Uvek postoji opasnost, ukoliko date kratak odgovor, da se nađete u situaciji iz koje se ne možete lako izvući.
Mnogi naši ljudi često postavljaju pitanje i traže odgovor o poreklu stanovnika Gore. Ovo pitanje postavljaju obični ljudi ali i intelektualci (ili oni koji se tako osećaju). Nikada ne dajemo kratak odgovor, jer takvog odgovora i nema. Uvek pokušavamo da postavimo u istorijske okvire, da ukažemo na balkansku istorijsku maglu. Jer na ovim je prostorima dolazilo do velikih pomeranja stanovništva. Mnogi su narodi vremenom nestali. Ostali su samo tragovi u toponimiji ili samo u istorijskom sećanju. U svakom narodu na ovim prostorima ima više slojeva i razlicitih etničkih naslaga i nigde stvari nisu sasvim jasne. Uvek postoji opasnost, ukoliko date kratak odgovor, da se nađete u situaciji iz koje se ne možete lako izvući.
Godine 1948. tačnije 11. Maja počela je da radi osnovna škola u Dragašu. Kroz godine koje su prolazile škola je doživela mnogo uspona i padova kao i sam narod. U postratnom periodu zbog svima poznatih razloga škola je nailazila na velike probleme.
Gora nikad nije bila mesto gde se lako živi, najviše zbog svog geografskog polažaja, međutim nekada je bila puna svojih žitelja- Goranaca a sada je nešto drugačije. U prošlosti se nije dovodilo u pitanje ko smo i šta smo, trudili smo se da se ne zamerimo nikom da ostvarimo neki balans i ostanemo ono što jesmo.
Širom sveta poznati smo po našem prilagodjavanju situacijama, prilikama i ne prilikama oko nas. Prilagodjavajući se tako godinama i zanimanja u našem narodu su se menjala. Pokušalii smo da dodjemo do zaključka koliko nam je to donelo i odnelo.
Popularni postovi
-
Restelica nikad ne zabrojla glasoj šo se čujet od lavina. Deneska je ladno, neje zbog sneg jer zima je vo tebe.
-
Dejkečka nošnja-ORO Velike padine Šar planine prostiru se duž južnog dela Kosova. Deo planine po imenu Gora naseljen je istoimenim naro...
-
Uzaludni su bili napori bošnjačkih lidera iz svih djelova Balkana da u bošnjački korpus inkorporiraju i goranski etnitet iz Gore, ipak ...
-
Ukratko šta smo, ko smo i kakav je naš položaj danas. Da podsetimo sebe i upoznamo druge sa našim občiajima i kulturom.
-
Đurđevdan u Gori počinje urankom. U pet sati ujutro devojke i žene obučene u nošnje, pristizu u grupama kao buketi livadskog cveća. Narod...
Goranska sela
Goranci
- Alija Abdi (2)
- Behadin Ahmetović (1)
- Deni Hočko (2)
- Elma Selimi (3)
- Hanifed Kajkus (1)
- Sadik Idrizi (10)